IZBORNI PROGRAM ZA POLJOPRIVREDU

Demokratski centar predstavlja poljoprivredni program s kojim želi s pozicije vlasti u iduće četiri godine pripremiti seljake i svoju industriju na ostvarivanje samodostatnosti u svim onim poljoprivrednim proizvodima koje po geografskom i klimatskom uvjetu možemo proizvoditi jednako dobro ili bolje od ostalih država.

DC poljoprivrednu proizvodnju vidi kroz seljačka obiteljska gospodarstva okrenuta prema ekološkom i ruralnom razvoju.

DC želi stvoriti takve zakonske okvire da je u Hrvatskoj vrlo lako i jeftino proizvoditi hranu, a vrlo teško i komplicirano uvoziti hranu.

DC smatra da je uloga države poticanje i promicanje proizvodnje hrane te u slučaju tržišne neisplativosti nadoknađivanja štete seljacima koji proizvode one proizvode koje država promiči i potiče kroz svoje programe.

DC smatra da velike tvrtke trebaju vršiti prerađivačku ulogu, a ne proizvodnu, a posebno ne ratarsku. Potrebno je stvoriti sustav kooperacija gdje seljaci proizvode, a tvrtke prerađuju proizvode, osmišljavaju marketing i plasiraju ih na tržište.

Ocjena postojećeg stanja:

Poljoprivreda je u izuzetno teškoj situaciji.Od 400 najvećih tvrtki u RH imamo svega dvadesetak onih iz djelatnosti poljoprivrede sa svega 20 000 zaposlenih.Od 2.5 milijuna hektara zemljišta obrađeno je svega 500 tisuća hektara, od toga je 100 tisuća još pod minama.

Ocjena Europske komisije iz 2002. za područje poljoprivrede kaže da hrvatski poljoprivredni proizvodi čine 10 % ukupnog uvoza ,od čega 42% iz EU, te 14 % ukupnog izvoza, od čega samo 10% u EU.Naši proizvodi se smatraju nekonkurentnima na europskim tržištima i bit će najosjetljivije područje na liberalizaciju trgovine.

Naši prijedlozi:

1. Srediti stanje u katastru i zemljišnim knjigama -uvelo bi se reda u gospodarenje zemljištem.
2. Promjena sustava poticaja -poticati samo ono što je proizvedeno. Uvođenjem poticaja po jedinici proizvedenog i na skladištenje predanog dobra poticali bi se proizvođači, a ne lovci u mutnom. Treba izbaciti parazite iz proračuna Danas se za poticaj prijavljuju velike količine zemlje koja se tobože obrađuje, a ona stoji već godinama zapuštena. Najbolji primjer je okolica Zagreba i polja između Zagreba i Siska koja se pretvaraju u šume.
3. Oporezivati neobrađena zemljišta kako bi se potakla prodaja ili davanje u najam onima koji su voljni obrađivati.
4. Arondacija- je još jedan ogroman projekt koji treba provesti kako bi sada usitenjena gospodarstva bila spremna za na natjecanje sa bogatim europskim farmerima. Dok je prosjek parcele kod nas 5 ha u EU je to 20 ha.
5. Jeftini krediti za poljoprivrednu opremu- poljoprivrednu opremu kupovati jeftinim državnim kreditima koje bi poljoprivrednik mogao vraćati u naturi, proizvodima koje uzgaja ili proizvodi. Odredi se tržišna cijena proizvoda u vrijeme uzimanja kredita, cijena uzete opreme i odrede se količine koje seljak mora predati da otplati opremu.
6. Agroburza- za tržišno određivanje cijene dobara treba imati agroburzu na kojoj bi se temeljem ponude i potražnje odredile cijene. Mi još uvijek takvu burzu nemamo, a jedna Mađarska već godinama posluje sistemom burze i nema seljačkih prosvjeda i stalne državne intervencije u otkupnu cijenu.
   Zna se koliki su inputi, kolike su potrebe i tako se formiraju cijene na burzi. Kod nas se ništa unaprijed ne zna, sve je stihijski, pa tako nema mogućnosti dugoročnog planiranja, ozbiljnog kreditiranja, terminskih ugovora, trgovine ugovorima i unaprijed ugovorene proizvodnje za razdoblje od nekoliko godina.
   Takvim sustavom bi se konačno uveo red na tržište, a onda treba srediti namete na poljoprivredu koji su mnogo veći negi drugdje.

Poticajne mjere:

- jeftini plavi dizel, manje slivne naknade i komunalne naknade, jeftinije gnojivo koje se vani prodaje i 30% jeftinije nego u Hrvatskoj a proizvođač je isti - Petrokemija.

• mreža veletržnica i ribljih tržnica
• oživljavnje zadruga te širenje i edukacija savjetodavne službe moraju također biti provedeni da bi se stanje svelo u razumne okvire

7. Uvesti zaštitne mehanizme koji su legalni u okviru WTO-a i kojima se koriste i ostale zemlje. A to je zabrana GMO hrane, zabrana uvoza krivo deklariranih proizvoda, stajanje na kraj ogormonom švercu tako da se uvoz hrane obavlja preko samo nekoliko glavnih i opremljenih graničnih prijelaza pod strogim nadzorom.

Provođenjem opsežne i kvalitetne reforme treba se paziti i na povezane industrije koje mogu dobiti veliki zamah oporavkom poljoprivrede kao metalska industrija koja je proizvodila opremu i mehanizaciju – OLT,Torpedo,MIO standard, Tomo Vinković, Đuro Đaković i ostali. Poljoprivreda i prehrambena industrija ima strateški značaj od nacionalnog interesa iz više razloga :

• Razvojem poljoprivrede zaustavit će se negativna demografska struktura sela
• Zaustavit će se uvoz svega i svačega i proizvest će se proizvod kojeg će turizam ponuditi kao hrvatski proizvod inozemnim turistima a ne kao do sada makedonsko vino , japansku ribu i španjolsku šparogu.

Promjenit ćemo strukturu uvoza i izvoza jer za to imamo potencijal.Ne možemo biti zadovoljni činjenicom da smo istu količinu poljoprivrednih proizvoda uvezli i izvezli (1,8 mil.tona) a financijski :

• uvoz – 1,4 mld.Eur-a
• izvoz - 800 mil. Eur-a

Jasno definiranom agrarnom strategijom znatno se substitucijom može osigurati primarni proizvod za našu prehrambenu industriju i time će se :

• DOBITI VEĆA NOVOSTVORENA VRIJEDNOST U PROIZVODIMA PREHRAMBENE INDUSTRIJE
• STVORITI HRVATSKI PROIZVOD ZA NAŠ TURIZAM
• ZNATNO POBOLJŠATI UVOZNO-IZVOZNU BILANCU

Dokaz ispravnosti ovakve strategije je činjenica da je u proteklom razdoblju poljoprivredno prehrambeni sektor, za razliku od drugih grana gospodarstva, pokazivao je rast od cca 20 % a izvoz nepoljoprivrednih proizvoda cca 5
Sređivanjem stanja u poljoprivredi zaposlile bi se vojske ljudi sa zavoda i selo bi dobilo jaku fiancijsku injekciju. Kako? Sređivanjem stanja u poljoprivredi, došlo bi do stabilizacije cijena i njihovog vjerojatnog pada zbog organiziranog tržišta. To bi prenijelo svoje efekte na domaću prehrambenu industriju koja bi imale niže cijene inputa pa bi i hrana pojeftinila, mogao bi se smanjiti uvoz industrijskog voća i povrća i povezati jače domaće proivođače i prerađivače pa i trgovačke lance gdje bi se jače supstituirao uvoz.

Parola: Trošimo i subvencionirajmo domaće, a ne uvozno

1. Osnivanje Agro - banke s programima za razvoj poljoprivrede i proizvodnje.
2. Zabrana isplata poticaja za uvoznu stoku.
3. Zabrana uvoza smrznutog mesa i GMO hrane.

Dođe li do pomanjkanja mesa, treba dopustiti uvoz samo žive stoke, a klanje dozvoliti tek nakon prolaska karantene i to pod uvjetom da ne potječu iz zemalja u kojima se proizvodi GMO hrana. Očuvalo bi se zdravlje ljudi (manje karcinoma) a time bi se smanjili troškovi za zdravstvo.

4. Garantirane cijene poljoprivrednih proizvoda, u slučaju da cijena poljoprivrednih proizvoda padne više od 10% država daje razliku proizvođaču, država stoji iza poljoprivrednika.

5. Isplata poticaja ovisna o grlima stoke i broju hektara. U početku 0,5h što bi se okrupnjivanjem poljoprivrednih gospodarstava povećavalo.

6 .Prednost u okrupnjivanju gospodarstava imaju stočari kako bi ulaskom u EU mogli koristiti kredite i poticaje. ( U EU je potrebno po jednom grlu obrađivati 1,9h)

7 U trgovinama mora biti na svim poljoprivrednim proizvodima (meso, mesne prerađevine te voće i povrće) obilježena zemlja porijekla.

8. Ukidanje dadžbina (komunalne i vodne naknade) za gradnju svih gospodarskih i poduzetničkih objekata (kuća, štala, plastenik,…)

9. Poduzetnicima koji žele investirati na selu treba umanjiti doprinose, jer znamo da na selu nema potrebne infrastrukture (vodovod, kanalizacija, plin i ostalo). Time bi se potaknu njihov interes da ulažu na selo.

Parola: Poticaj seljacima, a ne feudalcima

• Puna isplata poticaja poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju od 5-300h zemlje.
• Umanjena isplata poticaja poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju iznad 300h zemlje.
• Ograničiti visinu poticaja za pojedino seljačko obiteljsko gospodarstvo ili pravni subjekt.

ZEMLJIŠNA POLITIKA

Parola: Zemlja seljacima besplatno!

Državno poljoprivredno zemljište podijeliti seljacima po jednu kunu u koncesiju na 99 godina.

POLITIKA PREMA PREDPRISTUPNIM FONDOVIMA

Parola: Uzmimo novce koje nam nude!

Pokretanje DC-ovog programa «Seljak na natječaj».

Obrazloženje: S obzirom na nemogućnost seljaka da izgrade potrebne proizvodne i prerađivačke kapacitete, a onda se natječu za sredstva iz pred pristupnih fondova, DC predlaže da Vlada izgradi mljekarske farme i potrebne poljoprivredno-prerađivačke i proizvodne kapacitete svojim sredstvima, a potom ih na Natječu dodijeli seljacima u zakup ili koncesiju, a onda se povuku predviđena sredstva iz pred pristupnih fondova.

PROGRAM EKOLOŠKIH POLJOPRIVREDNIH GOSPODARSTVA

Parola: Zaposlimo ljude koji žele raditi na selu!

Poljoprivreda kao privredna grana po svojem obimu je raznovrsna, tako cijela Hrvatska je pokrivena sa poljoprivrednom proizvodnjom. Bilo to ratarstvo, stočarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, ribarstvo i ostale proizvodnje koje proizlaze iz ovih osnov nih postavki. Po obimu proizvodnje imamo:

• velika poljoprivredna poduzeća koja vrše raznovrsnu proizvodnju na tisuće ha. U tim velikim sistemima je zastupljeno više proizvodnji koje su namijenjene za preradu i tržište: npr. Belje, IPK – Osijek, PPK kutjevo, PPK Orahovica i dr.
• poljoprivredna poduzeća koja su po obimu proizvodnje daleko manja kako u ratarstvu, stočarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu i ostalim proizvodnjama.

Poljoprivrednici sa 20 ha

Naš cilj je postići sa ovim programom da ljudi iz poljoprivrednih područja koji imaju zemlju i sposobni za rad i dalje ostanu kako bi sa svojim radom mogli normalno živjeti. Iznijeti ćemo više varijanti.

POLJOPRIVREDNI PROIZVOĐAČ SA 20 HA OBRADIVOG ZEMLJIŠTA

1. PROIZVODNJA KUKURUZA 30% 6 ha
2. PROIZVODNJA PŠENICE 30% 6 ha
3. PROIZVODNJA REPICE 30% 6 ha
4. OSTALE PROIZVODNJE 10% 2 ha

( povrće – voće )

Kada se pojedine kulture koje su naprijed navedene obrade financijski tada to pokazuje sljedeće financijske efekte:

1. KUKURUZ 7 TONA / ha x 6 ha = 42 tone
2. PŠENICA 6 TONA/ ha x 6 ha = 36 tona
3. ULJENA REPICA 3 TONE / ha x 6 ha = 18 tona
4. TOV JUNADI ( 20 kom ) MESA = 7 tona

alternativno proizvodnja mlijeka dnevno ( 200 – 300 litara) – zavisno da li se mliječna ili tovljena grla

1 – KUKURUZ 7 tona x 1 000 kuna = 7 000 x 6 = 42 000 kn

• troškovi proizvodnje = 42 000 x 6 = 25 000 kn
• NETO DOBIT 17 000 kn
• 2 – PŠENICA 6 tona x 1 100 kuna = 66 000 x 6 = 39 600 kn
• troškovi proizvodnje = 4 200 x 6 = 25 000 kn
• NETO DOBIT 14 600 kn
• 3 – ULJENA REPICA 3 t x 2 200 kn = 6 600 x 6 = 39 600 kn
• troškovi proizvodnje = 4 200 x 6 = 25 000 kn
• NETO DOBIT 14 600 kn
• 4 – TOV JUNADI (20 kom x 350 ) = 7 000 x 11 = 77 000 kn
• troškovi proizvodnje = 7 000 x 8 = 56 000 kn
• NETO DOBIT 21 000 kn

REZULTAT U PROIZVODNJI OD 20 ha + 20 JUNADI

• KUKURUZ = 17 000
• PŠENICA = 14 600
• ULJENA REPICA = 14 600
• TOV JUNADI = 21 000
• NETO DOBIT = 67 200 kn
• POTICAJ = 25 000kn
• UKUPNO NETO = 92 700kn

Ovaj koncept se može primijeniti na veći dio područja RH, gdje se obavlja poljoprivredna proizvodnja. Manji poljoprivredni proizvođači koji nemaju 20ha nego manje, možemo primijeniti sljedeća pravila, i to:

• proizvođači koji su sposobni za rad mogu se uključiti u konzorcij na nivou koji bi se organizirao prema potrebi proizvođača.
• Konzorciji ( kooperativa ) bi imali sljedeću funkciju da osiguraju repromaterijal za proizvodnju u potpunosti. Isto tako njihova funkcija bi bila da sve proizvedeno prodaju i naplate po tržnim cijenama. Konzorcij preuzima samo ugovorene količine, ostatka se prodaje slobodno na tržištu.
• Starija domaćinstva koja imaju zemlju a ne mogu obrađivati, to bi za njih radio konzorcij. Oni bi primali pomoć (zbrinjavani kako dostoji normalnom čovjeku). Njihovo zemljište poslije njihove smrti bi bilo vlasništvo konzorcija. Isto tako konzorcij bi posjedovao mehanizaciju za obradu. Time bi se izbjeglo dupliranje kapaciteta kod manjih gospodarstava.

Da bi ovaj koncept uspio, u provedbi zahtjeva sljedeće:

1 – smanjiti poticaje proizvođačima čiji su obimi daleko veći (oni danas žive od poticaja a ne od proizvodnje)

2 – minimalizirati uvoz svih ratarskih, povrtlarskih kultura, te sjemenske robe, rasplodnog materijala.

3 – limitirati uvoz voća (jabuka) sve se može proizvesti i južno voće mediteranskog podrijetla.

4 – ograničiti uvoz mesa (svinjske, juneće, smrznute polovice) ako se ima u vidu da u Hrvatskoj u ravničarskim područjima imamo 58% staračkih domaćinstava.

Svi nezaposleni koji žele raditi sa ovim prijedlogom mogli bi se zaposliti (20 ha + 20 kom stoke) za potrebe hrvatske treba pored postojećih kapaciteta napraviti 20 000 štala za stoku, te ostale stočarske proizvodnje.

Ako se ima u vidu Viktor Lenac tamo je plaćeno radno mjesto 600 000 kn i nema nikakvih garancija za dobro poslovanje.

5 – ako se uzme predložena kombinacija 20ha + 20 komada stoke onda je lako izračunati koliko dobijemo takvih gospodarstava 1 000 H : 20 ha = 50 gospodarstava koji se ostvarenim prihodom mogu solidno živjeti, uz organiziran otkup i stručnu pomoć koju bi dobivali preko konzorcija agrar.

Pored navedenih proizvodnji (kao pšenice koja nije rentabilna – profitabilna) može proizvoditi tvrda pšenica (triticale) za sada koliko mi je poznato uvozimo mjesečno 400 tona. Ta pšenica dobro kotira na svjetskom tržištu oko 30% i više, a cijena je veća od merkantilne.

Brdsko – planinska područja

su stvorena za proizvodnju stočarstva (ovce, koze i goveda) koja su prilagođena načinu ishrane. Za ta područja bi trebalo poljoprivredne proizvođače posebno stimulirati sa većim poticajima (smanjenje poreza) – ukidanje PDV-a.

Kada se znade da danas 60% janjećeg mesa (sirovog) uvozimo iz Makedonije i Rumunjske koje se prodaje kao domaće, onda itekako treba posvetiti pažnju što boljem razvoju ovčarstva i kozarstva, a i sto tako proizvodnja sira i mlijeka, koje se traži na našem tržištu.

Proizvodnja konjskog mesa, isto tako za kojim je potražnja kako na domaćem tako i na stranom tržištu.

Nekada smo proizvodili kompletnu sjemensku robu za povrće, cvijeće, trave i ostale kulture u 100% iznosu, dok danas to kompletno uvozimo. Proizvodnja sadnog materijala, također možemo proizvesti u vlastitom aranžmanu. Za ovo sve navedeno postoji struka sa jedne strane i površine (zemljište) sa druge strane. Za naše stručne ljude to nije nepoznanica. Interesantno je napomenuti da danas sijemo 60% sa uvoznim sjemenom, dok smo prije proizvodili sami.

Područje Dalmacije sa otocima

je veliki potencijal za proizvodnju maslina, ranog povrća i voća, te uzgoj ljekovitog bilja.

Naše originalno maslinovo ulje sadrži najmanje masnih kiselina, i koje je jako traženo. Od ino partnera saznajemo da se ne mogu dobiti malo veće količine. Ono što je ponuđeno bilo je mješavina (suncokretovog i maslinovog) te se odustalo od daljnjeg traženja. Koliko je spoznaja da bi se moglo kvalitetnog ulja prodati u izvozu na tisuće vagona. Na sadašnji potencijal zasađenih maslina je na nivou poslije II svjetskog rata. Da bi se djelomično snabdjelo tržište EU trebamo posaditi još za 1/3 više od sadašnjeg stanja.

Pored navedenog je proizvodnja vina koja zadnjih 15 godina stagnira,mada na tržištu nedostaje crnog vina, kako kod nas tako i u cijeloj Europi.

Kada se uzme u obzir sve najprije navedeno i djelomično proizvelo, tada mladež ne bi uzimala drogu i druge nevaljale stvari (alkohol, i dr.) nego bi se usmjerila na rad i ostvarivanje dohotka za bolji život.

Imam spoznaju da u centrima za odvikavanje od droge upravo ljudi (mladići) nalaze za svoj spas na takvim manjim imanjima što su organizirali diljem Europe.