Nakon svakih demokratskih izbora, kao što je i razumljivo, svaka vlast želi postaviti svoje pouzdane ljude na ključna mjesta u državnoj administraciji. Ljutili se mi ili ne, smatramo li to demokratskim ili ne, činjenica je da je to ustaljena praksa čak i u zemljama razvijene demokracije u kojima se promjena vlasti mirno obavlja već stoljećima.
Nije stoga čudno što je Kukuriku koalicija posmjenjivala nepoćudne (mada često izrazito stručne) kadrove preostale od HDZ-ove vlasti. Dobar primjer je mladi Brođanin dr znanosti Zdravko Marić, u Ministarstvu financija. Ipak, tijekom proteklih 20-tak godina svaka nova hrvatska vlada barem se trudila da na ključna mjesta postavi barem naizgled(!) stručne, a osobito PR besprijekorne kadrove.
Najnovije kadrovsko rješenje Slavka Linića, ministra finacnija i sive eminencije Milanovićeve Vlade, prekršilo je sve te dobre običaje. Posljednjih dana političku scenu u Hrvatskoj tako je ozbiljno potresao slučaj imenovanja nove šefice Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske.
Osoba koju je on predložio za šeficu Porezne uprave, Nada Čavlović Smiljanec, zapravo je osoba koja je vješto odbijala platiti ono što je u financijskom svijetu uobičajeno: kamate na troškove korištenja kreditnih kartica. Njeno objašnjenje je da je ona mislila kako su kamate koje su joj zaračunale kartične kuće prevelike i neopravdane, pa ih je odbijala platiti sve dok je sud svojim presudama i ovrhama nije na to prisilio.
Možemo se svakako složiti, da su kartičarske kamate izrazito (pre)velike. Možemo se složiiti i da privatna osoba u ovim vremenima krize može doći u situaciju da ne može platiti redovito svoje troškove, što će i svakog od nas dovesti na sud odnosno pod ovrhe.
Ali takva osoba ne može obnašati najodgovorniju dužnost u sustavu državne uprave.
Porezna je uprava, naime, motor koji pokreće državu! Gotovo devet desetina svih državnih prihoda (osobito ako izuzmemo prihode od zaduživanja i financiranja deficita) prikuplja i kontrolira Porezna uprava. Sve škole, vrtići, bolnice, održavanje cesta, plaće javnim djelatnicima, mirovine, znanost, vanjske poslove i sve ono što državu čini i što odlučuje o sudbinama 4,5 milijuna ljudi pogoni gorivo koje iz sustava nacionalnog gospodarstva, u skladu sa zakonima „prikuplja“ Porezna uprava. Osoba koja sve to nadzire ne može imati ni mrvicu sumnje oko sebe, zar ne?
Međutim, odgovor državnog rizničara Linića u najboljem je duhu najbahatije izjave jednog hrvatskog političara ikada, pokojnog Ivana Milasa, koji je lakonski odbio kritike na jedan davni potez državne vlasti izjavom: „Možda nije moralno, ali je po zakonu“!.
Odgovaram milasovcu Liniću starom rimskom izrekom: „Lakše ćete napraviti tvrđavu u zraku negoli državu bez morala“!
Linić u svom jučerašnjem priopćenju zapravo potvrđuje optužbe: njegova izabranica je svoj dug platila nakon Nove Godine, dakle, kad je već zasigurno znala koja dužnost će joj biti ponuđena. Time je i sama priznala da svoje dotadašnje dugovanje smatra u najmanju ruku štetnim.
Ovdje nije samo u pitanju drskost osobe koja je sa saborskim primanjem radije išla na dugogodišnji sud, negoli da plati dug u visini svoje dvije plaće. Štoviše, mnogo opasnija pozadina ovoga slučaja je trajno uništen kredibilitet gospođe Nade Čavlović Smiljanec. Nitko se neće moći oteti dojmu, kod bilo kojeg njenog budućeg poteza, da svojim pogodovanjima (otpisima kamata, obročnim otplatama i slično), nije izašla u susret nekima koji će zauzvrat novčano pomoći riješiti njene dugove.
Ta ista gospođa Čavlović Smiljanec dokazala je i svoje politikanstvo, a ne stručnost, kad je (sasvim sigurno ne bez grijeha) bacala kamenje na dosadašnju Poreznu upravu, bez dokaza optužujući da je prošlih godina otpisivala milijunske porezne dugove po političkoj liniji. Kada je, naime, bila pritisnuta novinarskim pitanjima, na temelju kojih dokaza tvrdi da je prošla Vlada imala takvu praksu, ona je pojasnila: „...da je na saborskom odboru izjavila sve to tek tako“!?
Bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor zatražila je smjenu te i takve šefice Porezne uprave. Demokratski centar, dakako, podržava taj (pomalo naivan) zahtjev, ali sa žaljenjem konstatiram da je vjerovati u takav razvoj događaja ravno vjerovanju u čuda koja se, barem u svijetu realne politike, gotovo nikada ne događaju.
Skloniji sam poduprijeti sarkastičan stav predsjednika Hrvatskih laburista gospodina Dragutina Lesara, koji je izjavio kako Kukurika koalicija „...ističe da su njihovi ljudi stručni, sposobni i lojalni, a kada zadovolje ovaj treći kriterij (lojalnosti op.P.B.), onda prva dva očito nisu ni bitna.“ Usput, Milanović bi se mogao jednog dana probuditi iz svojih lijepih snova u kojima glavnu riječ vode Linić i Čačić, pa shvatiti da su laburisti vodeća lijeva stranka, kad već u njegovoj Partiji nema ni „S“ od socijaldemokracije.
U takvoj Vladinoj ekipi vrlo lojalnih, a malo manje moralnih, prema riječima nepoznatog komentatora na jednom internet portalu: „...Čavlovička je zapravo paradigma hrvatske nelikvidnosti i kao takva je nezamjenjiva na mjestu jednog od pomoćnika ministra financija“.
Simpatično smiješno zvuči pak izjava člana Upravnog odbora Transparency Internationala Hrvatske gospodina Zorislava Antuna Petrovića, koji je u izjavi za RTL rekao: ... „kako amoralnost (sic!) vladinih suradnika mora biti neupitna“.
Omaškom jezika konstatirao je tragičnu stvarnost nove hrvatske Vlade; ako im je zakonitost pravno gledano možda i čista, amoralnost im je neupitna!
Svima nam se može dogoditi da račune ne možemo platitti na vrijeme. I osobno sam, kao i mnogi građani u ovoj krizi pogotovo s iskustvom dugotrajne nezaposlenosti, počesto u kašnjenju s plaćanjem poreznih i kreditnih obveza.
Dakle, razumljivo mi je da je dopušteno svakom građaninu pokušati odgoditi plaćanje svim zakonitim sredstvima.
Ali ne i šefici Porezne uprave!
Ona mora biti ne samo zakonski čista, već i moralno neupitna. Ona mora biti naš neustrašiv i opasan „rotvajler“ prikupljanja državnih prihoda. Umjesto toga, dobili smo poslušnu Linićevu mačku ljubimicu.
Osoba koja mora utjerivati 45 milijardi poreznih dugova sama je potencijalno koruptibilna za tek nekoliko desetaka tisuća kuna. Ne bih vjerovao ni samom sebi, a kamoli drskoj „mici maci“ Slavka Linića.
Petar Bašić
Politički koordinator DC-a
